Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore

Oblik kao znak vremena

Ovaj likovni projekt predstavlja radove dvadeset umjetnika koji su životom i radom vezani za Crnu Goru. Izložba je
nastavak dobre suradnje s Udruženjem likovnih umjetnika Crne Gore. Treba istaknuti da je koordinator projekta Ljubo
Radović. Suradnja je započela prije nekoliko godina inicijativom Milanke Marić, diskretnom dobrom duhu predstavljanja Crne
Gore u Hrvatskoj.
Odmah na početku treba nabrojiti imena umjetnika jer, kad njih ne bi bilo, ni organizatori ni kustosi ne bi imali posla.
Autori/ce koji potpisuju radove ovog postava su: Vesna Bošković, Zdravko Delibašić, Svetlana Dragojević, Ivan Đurišić,
Darko Đurović, Tijana Gordić, Biljana Keković, Ljiljana Kolundžić, Tanja Markuš, Jovan Milošević, Branko Mrdak, Jelena
Pavičević Marković, Velibor Pavičević, Marko Petrović Njegoš, Nikola Radonjić, Adin Rastoder, Božo Šekularac, Milija
Stojanović, Darko Vučković i Nikolina Zuber. Pregledavajući ponuđene radove, očito je da se autori/ce nisu sakupili oko
neke određene teme koju bi problematizirali pa izložba ima revijalni karakter.
Kroz tehnologije radova zastupljeni su slikarstvo, crtež, keramika, kolaž, kombiniranje tehnika, a tip radova jesu slika,
grafika, skulptura, objekt, instalacija. Ostvareno često nudi narativnost a, u obradi tema, nadrealizam je znatno prisutan uz
korištenje simbola kao izražajnih oslonaca. Iako su poetike, rukopisi i interpretacije heterogeni, ipak bi se moglo kazati kako
radovi propituju suvremeno vrijeme. Dotaknute su teme međuljudskih odnosa, civilizacijskih pritisaka tzv. demokracije,
osobni doživljaji trenutka, ali i humorni komentari doživljaja i stanja vremena.
Impresije prenesene na poneki rad možemo doživjeti kao dnevnički zapis. Kao bilježenje ponavljajućih doživljaja tijeka.
Čini se da je izmjena okoline, kretanje izvan nas, često doživljeno kao važan čin. Pred nama je interpretacija civilizacijskog
meteža. To možda nije negativan metež, ali nas bombardira svjetlosnim i drugim informacijama. Nismo sigurni je li riječ o
interijeru, eksterijeru ili smo negdje iza kulisa. Ponegdje promišljene, a ponegdje halucinatorne kombinacije oblika
promatrača dovode u nesigurnost dojma.
Tu su reminiscencije urbanog i/ili socijalnog, ali uvijek uz osobnu valorizaciju. Nesklad između dojma sigurnosti koji nam
obećava globalistička tzv. demokracija i prepuštenost osobe realnom stanju, može se iščitati na mnogo radova. Zablude
civilizacije o izdvojenosti unutar povijesnog vremena nestaju uvođenjem spoznaje o prožetosti svih stvari u univerzumu i
njegovoj stalnoj mijeni. Jer, svijet nije objektivno stvaran. Stvarnost je subjektivno determinirana, a potraga za spoznajom je
neminovno svedena na stalnu reinterpretaciju. No, zaokupljenost materijalističkom svakodnevicom remeti nam
prepoznavanje tijeka. Vrijeme „moranja“ utječe na stanje i spoznaju. A što je spoznaja? Sjećanje umnoženo doživljajem. U
anarhiji materijalnog, doživljenom se na silu odbraja konvencija. Rezultat je nemir. Trebamo li pristati na zadano ili srušiti
barijere uobičajenog?
Dok nojevski ne želimo vidjeti krize i ratove u koje nas uvlače profiterske interesne grupacije, na ovoj izložbi nas autor/i/ce
uvlače u problematiku suvremenog vremena propitujući recentno stanje Svijeta. Zahvaljujemo autorima radova i
organizatorima na ovoj koprodukciji. Veselimo se i budućoj suradnji!

Eugen Borkovsky, 2024.